U srijedu, čim su predavanja završena, požurio sam ka Spensu da „kupim sebi nešto“. Možda neki novi ,,Dux, Ducis”, kako bi Maks rekao za duks. Elena, Jan i Maksim otišli su Stražilovskom ulicom ka centru grada. Prije ulaska u SPENS vidio sam Kseniju u automobilu koji je upravo kretao s parkinga. Mislim da je vozač njen dečko. Pogledala me je kratko i okrenula se bez najmanje promjene na licu.
U mislima sam se na kratko vratio na noć kada sam je upoznao, ali sad sam morao tražiti duks i nisam se mogao zadržati na tome. Nakon toga idem u Martin pab na sastanak tima. Elena i ja smo prebacili sve sastanke tima u kafane. Na takvim mjestima poslije 2-3 sata priče možemo ustati i otići da radimo. Nakon 2 sata priče o projektu počinje da me hvata entuzijazam i želim odmah nešto da radim, Elena isto tako. S druge strane, Maksim i Jan bi mogli pričati cijelo poslijepodne. Oni vole da pričaju o mogućnostima i da odlaze daleko sa predviđanjima.
Na sastanku smo dogovorili da počnemo praviti spiskove zadataka koje moramo uraditi i rokove u kojima ih moramo završiti. Pokušali smo da se ubrzamo. Do sada smo sve radili sporo, između ostalih obaveza. Niko nije htio da preuzme ulogu vođe, da se obraća koristeći imperativ, i to nas je usporavalo.
Tražio sam duks po Spensu, ali svi su bili šareni i bez veze. Ugledao sam majicu sa pingvinom. Kupio sam Eleni i sebi po jednu, zbog njenog Linuksa.
U srijedu sam imao interesantan čas italijanskog jezika. Dok sam ulazio u učionicu, prišla mi je djevojka koja je slušala časove u našoj grupi od oktobra.
„Interesantan ti je pingvin, kolega.“
„Hvala.”
„Sigurno si kupio na Spensu.”
„Jesam, kako znaš?”
„Pa znam jer sam prošla pored tebe dok si birao majicu, a ti me nisi pozdravio.”
„Pozdravio bih te, nisam te vidio.”
„Nisam sigurna, ti tako voliš da prođeš, a da ne pozdraviš.”
„Svakako bih te pozdravio, vjerovatno nisam gledao u tvom smjeru.”
Valjda je opet do mene. Vjerovatno je trebalo da do sada zapamtim imena svima na grupi i da ih prepoznam kada ih sretnem.
„Izvinjavam se, koleginice. Obećavam da ću uvijek pozdraviti u učionici i napolju.”
Izgleda da je zadovoljna dobijenim garancijama. Čas je počinjao, morali smo sjesti.
Nisam se mogao odmah koncentrisati na predavanje. Gledao sam u pravcu koleginice. Pitao sam Jana kako se zove. Zove se Bojana.
Kada smo izlazili rekao sam ,,Doviđenja, koleginice” Bojani, pomalo teatralno, pokazao sam da sam već počeo pozdraviljati, pri dolasku i odlasku. Krenula je negdje sa drugaricom, a ja sam otišao do table da vidim kako se preziva. Na spisku naše grupe nalazi se samo jedna Bojana, Bojana Došen. Koleginica se zove Bojana Došen. Nisam je do sada primijetio. Nije to prvi put da moj mozak ne registruje ono što bi morao. Posljednjih mjeseci sam uključen u razne priče, rasijan i dekoncentrisan. Lagao sam da bih je pozdravio, pola polaznika sa kursa ne bih prepoznao u gradu. Nisam obraćao pažnju na to ko je sve u grupi.
Sinoć sam sanjao Bojanu Došen. U snu mi je njeno lice bilo pred očima, u krupnom planu. Ništa se nije dešavalo, ali je san bio nekako intenzivan, prijatan, čudan. Probudio sam se i mislio o njoj. Sad mi nikako nije jasno kako sam mogao ne primjećivati je više od dva mjeseca. Pričali smo malo i u petak. Imam još jednu sedmicu da uđem u neku priču sa njom, poslije toga će praznici pa se nećemo vidjeti do februara. Milica je online.
David: E, Milice…
Milica: E…
David: Šta ima lijepo i zanimljivo, novo kod tebe?
Milica: Kod mene ništa. Kod Ane da. Nije radila danas, samo kratko.
David: Konačno našli način da je otpuste?
Milica: Ne. Aktivirao se protivpožarni alarm. Medicinska sestra kadila tamjanom po ordinacijama.
David: Kadila Anu? Njeno mjesto.
Milica: Ne. Svuda okolo.
David: O ljebe…
Milica: A kod tebe, zanimljivo novo?
David: Volio bih da sretnem jednu koleginicu sa italijanskog. Sanjam je. Kakvo je prezime Došen? Je l’ srpsko?
Milica: Prvi put čujem.
David. I ja. Ako slavi katolički Božić, onda će možda ove sedmice kući pred praznike i neću je vidjeti do februara. To bi bilo bez veze.
Milica: Zovem te za minut…
Dok sam čekao poziv, guglao sam da li je Došen srpsko prezime.
