Milica: Gdje si sinoć?
Milica: Ana je ljuta na tebe.
Milica: Što joj nisi čestitao rođendan?
David: Što??
David: A to…
Milica: Ona mari za te budalaštine.
Milica: Kaže da si isti ja.
David: I ja sam ljut na sebe…
David: Iz istog razloga…
David: …a bilo mi glupo kad si mi ti rekla…
David: …da onda čestitam.
Milica: Baš si muški nespretno smiješan.
Milica: Šta ti je falilo napisati dvije riječi na zid ili nešto.
David: Važno je da je muški.
Milica: hahahha
Milica: Evo oprašta ti.
David: Drago mi je…
David: Reci joj da treba da zna da je volim…
David: Pa ipak je ona…
David: Sestra moje najbolje prijateljice. 🙂
Milica : 🙂
Milica: Ima facu na licu koju ne želiš da vidiš.
Milica: Ne može da shvati da sam ja važnija, ljepša, bolja, pametnija, hahahahhaaaaahahahaha
Milica: E, odosmo jesti. Čujemo se kasnije.
David: To što nisam čestitao je samo zbog toga što ne koristim neka elektronska pomagala… da se sjetim prijatelja… 🙂
David: Prijatno!!!
Milica: Slabo ti jedino pomagalo koje imaš, ne funkcioniše dovoljno dobro.
Milica: Ne treba se stidjeti ovih elektronskih.
Milica: Ja kažem otvoreno da ničiji rođendan ne znam.
Milica: Uzela je, naravno, bolovanje da ne gleda šeficu na poslu na rođendan.
David: Može li naš budžet da izdrži Anu?
Milica: Ne treba tako da komentarišeš, pa ti si radio za državu neodgovorno, baš kao što i ostali rade za nju. Viđanje sa Aliki o trošku tog istog budžeta, sjećaš li se toga?
David: To je incidentalno, nije mi to uobičajeno ponašanje. I to je bilo zbog ljubavi. U svakom slučaju, to je van kanona. Inače se pravo fino ponašam. Sve kako treba. Bez muljanja i čudnih radnji.
Milica: A jesi li se ikada skidao za pare?
David: Ma daj… gdje to izvlačiš?
Milica: Ili je i to bilo iz ljubavi? 🙂
David: Nisam znao da se skidam za pare tj. da ću se skinuti. Nije mi palo na pamet.
Milica: A da li si nekada učestvovao u nelegalnom sakrivanju antičkih spomenika? 🙂
David: To je bilo iz ljubavi isto. Bio sam samo izvršilac, to nije moja ideja i spomenik vjerovatno nije antički.
Milica: Ne vadi se, samo pogoršavaš.
Milica je pominjala situaciju iz jula kada sam bio prvi put u Volosu, prije ministra. Alikin otac je širio maslinjak i tokom pripreme novog zemljišta našao je kamenu ploču sa uklesanim slovima. U Volosu su ljudi često otkrivali arheološka nalazišta na svojim posjedima. Zemljište je puno istorije. Pronađeni predmeti najčešće nisu bili od velikog istorijskog značaja, ali uvijek je trebalo provjeriti. Provjera bi uzela neko vrijeme i svi radovi na nalazištu su morali čekati. Ukoliko su pronađeni predmeti od velikog značaja, radovi bi mogli biti i obustavljeni. Prilikom građevinskih radova i drugih iskopavanja, arheolozi su bili prisutni kako bi se eventualno pronađeni predmeti odmah evidentirali. Naravno, to je bio loš znak za investitore, a isto tako i za ljude koji bi našli nešto od toga na svom posjedu. Najčešće su pokušavali da uklone predmete sa svog posjeda prije nego što ih neko primijeti. Aliki mi je rekla da se njena porodica dogovara šta da rade s pločom. U šali sam predložio da tokom noći prebace ploču na gradilište Spirosovog apartmana. Spiros je u svađi sa njihovom porodicom i pola komšiluka, pa mi se to učinilo smiješnim. Aliki se oduševila idejom. Uz njeno insistiranje, pristao sam da sa Mihalisom te noći prebacim ploču kod Spirosa i da je plitko zakopamo, tako da dijelom viri iz zemlje. Teren je ionako već raskopan, samo bismo posuli ploču zemljom.
Milica: Šta je sad, što ne pišeš ništa? Jesi li to ljut?
David: Ma ne, šta ti je… samo sam se zamislio.
Milica: O čemu to razmišljaš tako duboko i naprasno?
David: Čovječe, koliko je ljubavi u državnoj upravi onda! Od Kupidonovih strijela zamračilo se nebo.
Milica: Ljubav će nam doći glave.. kao i mnogima do sada.
David: Možda, ali ljubav može i da spasi život. Takva je situacija kod Jana na poslu. Pričaću ti. Da te ne zadržavam sad…
Milica: Važi. Idem sad. Ciao. Pusa.
David: Ciao!!
Maks i Elena su navratili ubrzo nakon ove prepiske. Maks je htio da igramo našu igru na serveru pa sam ih pozvao da igramo kod mene. Potrebno je troje za ekipu. Jan je otišao, Maks je zvao Janka, ali njegov telefon je rekao da Janko trenutno nije dostupan. Onda smo pozvali Elenu, svakako smo prejaki, to je naša igra. Donijeli su vijest da se čika Matija užasno posvađao sa sinom na Skajpu. Ne pričaju više. Osjećao sam se loše jer smo omogućili taj poziv, dovoljno dug da se započne svađa.
Prije nego što smo počeli sa igrom Elena je insistirala da provjerim zašto je ujak izgradio krov bez zgrade ispod. Rekao sam da ću zvati sutra sa govornice I pitati ga. Tražila je da ga zovem odmah. Međunarodni pozivi sa mobilnog telefona su prilično skupi pa sam pokušao da je odgovorim. Na kraju, lakše je bilo platiti nego prepirti se sa Elenom. Nazvao sam, ujka kaže da će vlada uskoro fotografisati svu teritoriju iz vazduha. Sve postojeće zgrade će biti lako legalizovati. Svi krovovi koji se pojave kasnije će proći kroz komplikovanu proceduru dobijanja dozvole. Planira da gradi vikendicu na tom mjestu pa je za sada napravio krov. Na vladinim slikama izgledaće kao da je vikendica već bila tu.
Ove informacije omogućile su da igra konačno počne. Na serveru je bila ekipa od tri člana I mi smo se pridružili sa minutom zakašnjenja. Nekako su nas pobijedili, ali narednu igru smo počeli u isto vrijeme pa oni nisu imali početnu prednost. U prvoj igri su već imali nešto izgrađene ekonomije kada smo ušli na server. Kako god, pobijedili su nas još dva puta. Elena nije vješta u igrama, a I ne interesuju je previše. Ipak, očekivali smo da ćemo pobijediti.
Maks je bio bijesan.
„Pobijedili su nas tri puta u našoj igri.”
Predložio sam da pređemo na rakiju.
