Janko me zvao na tenis. Nisam imao nikakvu motivaciju za to. Zanimljivije mi je bilo da igram igricu. Ipak, svjestan sam da moram da hodam, da trčim, ne mogu stalno sjedjeti pred računarom. Tako da smo otišli do terena u Jeričekovoj ulici. Izašli smo na teren, sad je trebalo da pokušam da pobijedim. Kako se motivisati kad pobjeda ništa ne mijenja? Trebalo bi valjda da nađem sreću u tome da dominiram nad drugim igračem, Jankom – bez veze. I tako sam prebacivao lopticu, a misli su brzo odlutale na igru koju pravimo. Dosta smo radili u prvoj sedmici. Jan i ja smo programirali pravljenje zgrada oko komandnog centra. Nemamo još grafiku pa koristimo placeholdere, sve zgrade su pravougaonici različitih boja. Lako smo postavili zgrade na mapu, nešto komplikovanije je bilo programirati vrijeme pravljenja zgrade, jer zgrada ne treba biti funkcionalna odmah nego nakon trideset sekundi. Morali smo za svaku zgradu da imamo posebno mjerenje vremena, a više njih se pravilo u isto vrijeme. Elena je gledala kako to izgleda u Flash-u i napravila je odgovarajuća polja u bazi podataka. To je bilo već za vikend. Spavali smo svi i u petak i u subotu kod mene, radili smo cijeli dan i noć, do 3 ujutro. Napisala nam je juče kako da pošaljemo podatke o zgradi na server i u kojem formatu možemo očekivati odgovor od servera. Kako god, uskoro bismo mogli imati završen dio koji omogućava da drugi korisnik vidi ono što prvi korisnik pravi na svom računaru, tj. da server pamti sve poteze koje korisnici rade na svom računaru i prikazuje to na svim ekranima, a ne samo na lokalnom računaru. Nestrpljiv sam da to vidim. Poslije toga, kada pravljenje zgrada i jedinica bude već omogućeno, radićemo na borbi između korisnika. Maksim se nervirao kad god bi neko izgovorio riječ ,,korisnik“ i insistirao je da se kaže ,,igrač“. Takođe, smetalo mu je kad izgovorimo igrica, tražio je da govorimo igra. Insistirao je i da dodamo novu zgradu – hangar, te da tu korisnik može praviti helikoptere i po nešto višoj cijeni avione. Ove jednice bi se brže kretale po mapi i bile bi nešto skuplje. Takođe, to znači da bi fabrika vozila pravila PVO, koji efikasno uništava helikoptere i avione. Kaže da bi na ovaj način zatvorili krug. Tenkovi uništavaju PVO, PVO uništava helikoptere i helikopteri uništavaju tenkove. Usaglasili smo se poslije kraće diskusije, ali je Elena rekla da se spisak funkcionalnosti ne može stalno mijenjati i da ne možemo svake sedmice napraviti jednu funkcionalnost, a smisliti dvije nove, jer tako nikada nećemo završiti igru. Niko od nas nije vođa tima i sve se dogovara. Vidim da će biti dosta kompromisa. Nešto mi smeta kod donošenja svih odluka do sada. Postoje dvije opcije, ili da prihvatim tuđu volju i da ne budem zadovoljan onim što radim ili da nametnem svoju volju i da ne budem srećan što neko drugi sada mora raditi onako kako mu se ne sviđa. Ipak, idemo naprijed pa to sad i ne smeta mnogo. Kada dođem danas kući, pokušaću da napišem kod koji će poslati podatke na server, prateći Elenine instrukcije.
U jankovoj i mojoj igri je bilo 4:4 u gemovima u prvom setu i upravo je počeo Jankov psihološki rat. Dodaje mi tri loptice da serviram i sve tri pošalje u mrežu, baci mi lopticu da serviram, ali je pošalje u drugi ugao pa moram ići po nju, staje na pogrešnu stranu da servira. Kad imam malo vazduha, pita me za rezultat ili nešto drugo. Kad zamahnem da serviram, gleda negdje na ulicu. Ako ima malo vazduha, ode da pije vode i sjedi po dva minuta i tako malo po malo motiviše me do te mjere da ne bih mogao spavati ako ga ne pobijedim. Tako je bilo i sada. Koncentrisao sam se samo na igru i obećao sebi da neću izgubiti nijedan gem do kraja. Na kraju bilo je 2:0 u setovima. Janko se nervirao, ali nije shvatio da je sam sebe pobijedio tako što je motivisao protivnika.
Kada sam došao kući i istuširao se, uključio sam računar da pošaljem trenutno stanje zgrada na server. Tu me sačekao mejl. Jan je već napisao taj code, kao i onaj što čita odgovor sa servera. Elena je poslala i kako će izgledati informacija o tome da li je u zgradi ili kampu počelo pravljenje vozila ili vojnika. Počeo sam raditi na pravljenju grafičkog indikatora koji pokazuje koliko je do kraja procesa izrade zgrade, a isti taj indikator (progress bar) planiram iskoristiti i da se prikaže proces izrade vozila ili vojnika. Sve je dobro išlo. Izgleda da ćemo uskoro stvarno imati igru koja se igra na serveru.
Elena je bila onlajn na četu, ali je brzo otišla. Kada sam se istuširao poslije tenisa, obukao sam majicu koja je visila na vratima kupatila. Nisam znao da je to majica u kojoj je Elena spavala kada smo svi radili kod mene i zaspali pred zoru. Mirisala je na gel za tuširanje i na Elenu valjda. Rekao sam joj šta nosim i rekla je da odmah skinem tu majicu. Bilo mi je mrsko, a vidio sam i da joj smeta pa nisam htio namjerno. Rekao sam joj da baš lijepo miriše. Rekla mi je da sam kreten i demonstrativno napustila čet.
