Opet se osjećam normalno, nakon jučerašnjeg mamurluka, mrva i griže savjesti. Čim sam ustao, uzeo sam da pročitam dokument koji opisuje igru koju ćemo praviti.
Na početku igre, igrač ulazi u ekran koji zovemo lobi, tu može izabrati jedan od aktivnih servera. Na serveru može igrati do 6 igrača. Svaki igrač ima svoj komandni centar koji treba sačuvati, a cilj je da uništi komandne centre drugih igrača. Igrači mogu sklapati savezništva tako da se može igrati tri protiv tri, ili tri ekipe po dva igrača. Komandni centri se nalaze na mapi, a tu će biti i pedeset ili šezdeset rudnika. Na početku igre, igrač pravi radnike iz komandnog centra i šalje ih da zauzmu rudnike i prilagode ih za eksploataciju. Svaki rudnik donosi određen iznos novca u igračevu kasu svake minute. Sa tim novcem igrač može praviti elektrane, kampove, trening centre, fabrike vozila i tornjeve. Trening centri mogu stvarati vojnike tokom vrmena, a fabrike stvaraju oklopna vozila i tenkove. Za svakog vojnika i vozilo igrač mora platiti novcem iz kase. Igrač može platiti i pravljenje tornjeva koji pucaju na protivnika kada se približi. Na taj način može štititi komandni centar i druge zgrade. Tornjeve, kampove i fabrike prave radnici. Iz komandnog centra se, takođe, može kupiti više radnika. Vojnici i vozila mogu uništavati protivničke rudnike, tornjeve, kampove, fabrike, vojnike, vozila i komandni centar. Prilikom susreta sa protivnikom, bitno je imati više vojske i vozila. Osim toga, neke vrste jedinica više štete prave drugim jedinicama, a to će biti posebno razrađeno. Tako da se nekada može pobijediti u susretu i ako igrač ima manje vojske.
Na mapi se nalaze i prepreke, tako da se jedinice ne mogu kretati pravolinijski do svake tačke na mapi.
Na kraju dokumenta dopisani su i bolnica i medicinari, kao i majstori. Bolnica je mjesto gdje sve jedinice povećavaju health koji je izgubljen u borbi, a medicinari mogu ići sa jedinicama i usput popravljati njihov health, kako jedinice ne bi morale doći do bolnice ako je bolnica daleko.
Naravno, bitno je imati što više rudnika, veću ekonomiju, kako bi se pravila što veća vojna snaga i uništio protivnikov komandni centar. S druge strane, početno pravljenje ekonomije, bez pravljenja vojske može dovesti do toga da protivnik uništi nezaštićenu ekonomiju. Potreban je balans i dosta razmišljanja. Važno je i izviđanje. Ako protivnik pravi tenkove, onda je bolje praviti rocketeer tip vojika koji uništava tenkove. Ako protivnik pravi obične vojnike, onda je bolje praviti tenkove. Ukoliko se pojave savezništva onda se sve dodatno usložnjava i igra postaje još zanimljivija.
Kada sam sve pročitao, izazov je otjerao sumnje. Mislio sam kako bi bilo dobro imati jednu ovakvu igru.
Nazvao sam Jana. Razgovarali smo o dijelu koji nas dvojica pravimo. Složili smo se da će ovo vjerovatno biti završeno za manje od tri mjeseca. U suštini, treba omogućiti pravljenje fabrika. Fabrike prave razne vojnike ili vozila, koji imaju health. Onda, u slučaju da priđu blizu, počinje se skidati health vojnicima, vozilima, tornjevima, na kraju i komandnom centru. Ne čini se kao previše komplikovano.
Javila se Aliki. Našla je momka. To je Michalis, moj drug i radnik hotela u kojem sam bio oba puta u Volosu. Jednom mi je pomogao da premjestim neku staru ploču sa Alikinog maslinjaka. Kaže da mi je morala reći, inače bi se osjećala loše. Napisao sam da je potpuno razumijem i da se naši životi moraju nastaviti, a nisam napisao da mislim da bi bilo u redu da je prošlo možda još mjesec dana, pa da tek onda nastave.
