Elena: Hvala ti za sinoć!
David: Za vožnju?
Elena: Da. Bilo je malo kritično. Janko se napio, ali sam mislila da može voziti normalno. Počeo je pričati sa Janom i okretati se ka zadnjem sedištu. Rekla sam mu da gleda napred dok vozi, on se od tada namerno okretao kako bi mene provocirao, nije gledao gde vozi uopšte. Jan ćuti, radije bi poginuo nego se suprotstavio. A Maks negde u svom svetu, i ne zna da je u autu. Kažem Janku da stane i da želim da izađem ako će se on ponašati kao idiot, on me ignoriše, a onda se odjednom uključi Maks:
„Niko izaći neće, ovaj auto je na dnu okeana.”
Elena: I onda ugledam tebe kod NIS-a kako vežeš konopce duksa u čvor dok čekaš zeleno za pešake. Sam u jedan posle ponoći. Stvorio se tu nekako. Nikad mi nisi izgledao lepši. Kažem: „Eno Davida.“ Janko ostavi auto na semaforu, izađe da te zagrli. I tako izađem iz tog auta.
Pretvorio si se u džinovskog vepra i na kljovama izbavio naš auto iz okeana poroka u koji smo sticajem okolnosti zapali.
David: Da.. na dnu okeana. Dobro ti je Maks rekao. Mislim da je Jan manijak iz Limanskog parka.
Elena: Misliš toliko potisnutog besa i previše finog ponašanja?
David: Baš to mislim. Moraćemo raditi na njemu.
Elena: Pored Maksa i Janka, ti bi radio na njemu.
David: Maks treba da ostane baš onakav kakav jeste. A Janko je samo malo blesav. Jan me jedini brine.
Elena: Otkud ti sinoć sam po noći? Išao si od svoje nove koleginice?
David: Da. Razmišljam da je ekskluzivno licenciram.
Elena: Nije ti rano da tako razmišljaš?
David: Ma i ne razmišljam. Tako bih htio, ali ne mogu nju da nagovorim.
Elena: Primetila sam da si se provrednio, naročito u poslednje vreme. I igra i sajtovi. Ti ćeš da se ženiš znači. To je to.
David: Nije to. Počeo sam raditi od novembra. Onda kad sam bio kući i raspravljao se sa svojima. Objašnjavao sam kako je bolje napraviti dobru igru nego naći dobar posao. I znaš već… nikako. I kaže mi ćale na to: „Kako ćete zaraditi? Hoće li ispadati pare iz kompjutera?“ E pa ispadaće iz kompjutera, sad ćeš da vidiš kako će da ispadaju. Tada sam počeo mnogo ozbiljnije da radim.
Mada, u posljednje vrijeme mi je sve lako da radim i sve mi ima smisla. Možda zbog Bojane.
Elena: Inat ti je motivacija. To nije žalosno uopšte.
David: Elena, fokusiraj se na sebe.
Elena: Ponavljaš tu istu rečenicu koliko već… Oprostiću ti zbog vožnje sinoć.
Elenin kružić je posivio, izgleda da je ostala bez konekcije.
Stigao mi je mejl od Jana. On i Maks su testirali interfejs i sada šalju spisak grešaka koje treba da popravim. Spisak je ogroman, nisam očekivao da ima toliko toga za popraviti u interfejsu.
Prvi dio dokumenta je lista grešaka u vezi sa prozorom koji „iskače“ kada korisniku prikazujemo poruku. Samo na tom prozoru imamo desetak prepravki. Prije svega, kada taj prozor iskoči, kroz njegovu pozadinu može se kliknuti na interfejs ispod prozora, a ako je igra u toku, onda klikovi utiču na igru. To je problem sa slojevima u Flashu-u koji nas je i ranije mučio. Zatim, razna dugmad koja se tu pojavljuju u zavisnosti od konteksta nisu međusobno poravnata. Tekst koji se nalazi u poruci nije odmaknut od ivice prozora, nema margine i ružno izgleda. Kada se klikne na neko dugme u prozoru i da se odgovor, prozor treba da se automatski zatvori, a ne da korisnik da odgovor pa da onda mora kliknuti na dugmić za zatvaranje prozora itd. Nevjerovatno koliko detalja može biti pogrešno. Počeo sam sa popravkama.
