Bojana me prekjuče zvala da dođem do nje. Živi sa cimerkom pa smo bili u njenoj sobi. Unutra je bio balon sa princezom, priljubljen uz tavanicu, malo izduvao. Iz odškrinutog ormara virila je kesa sa natpisom Women‘s secret. Sa muzičke linije je dopirao Simply Red.
Nije mi sasvim jasno šta se dešava između nas. Stalno smo zajedno. Rekla mi je da nađem nešto na TV-u dok nam naspe sok. Uključio sam TV, prikazivao se film koji mi je poznat, dvoje su bili na nekoj zaklonjenoj plaži između visokih stijena kad se Bojana pojavila sa dvije čaše na tacni i tetrapakom soka od višnje.
„Lijepo im je tamo”, rekao sam.
„Jeste, ali to ne znači da nama u ovoj sobici nije možda i lepše.”
Rekao sam da znam za jedno mjesto na kojem bi nam takođe bilo lijepo. Izvan centra je, na Temerinskom putu, zove se Cubismo. Na spratu Cubisma su dvije prostorije, jedna je namještena kao soba, sa sofama i tabureima. Gosti kao da su sjedjeli zajedno, u istoj dnevnoj sobi. Druga, veća prostorija bila je običnija, sa stolovima i stolicama. Tu su često svirali muzičari ili mali bendovi.
Već sutradan smo otišli tamo. Svirala su dva momka na klaviru i gitari. Bojana je zaćutala kada su počeli svirati Kiss from a rose od Seala i gledala je ka muzičarima. Kada se pjesma završila, okrenula se prema meni i rekla je da sam joj se nekako uvukao pod kožu za kratko vrijeme. Izgovorila je to kao da sam nešto skrivio. Pomislio sam kako ne znam kako sam to tačno uradio. Maks bi rekao da je vjerovatno u meni vidjela nešto što u stvarnosti ne postoji. Sreća pa nisam razmišljao naglas kao što to bude obično. Samo sam je gledao. Da sam nešto rekao, vjerovatno bih malo pokvario momenat.
Mislim da je ovo bila najspontanija i najopuštenija veče koju pamtim. Kada su nam donijeli vino, iskoristio sam čika Milanovu izreku: ,,Uz vino sve fino.“
Možda je ovo flow.
Moje razmišljanje o prethodne dvije večeri prekinuo je Maks. Slao je mejl cijelom timu u vezi sa pregledom koda. Pitali smo se da li je ovo što pišemo dobro. Oko nas su bili studenti informatike, a niko od nas nije poznavao programera sa iskustvom. Znali smo da postoje tri ili četiri softverske firme u Novom Sadu i nismo znali nikoga ko radi tamo, a nismo znali ni za jednu kompaniju koja pravi igre. Vjerovatno nije ni postojala u gradu. Ujak mi je dao kontakt jednog nešto iskusnijeg programera, Viktora. Rođen je u Švedskoj, tamo su mu se roditelji odselili. Svake godine dolazi u Banjaluku i zna se sa ujakom. Poslali smo Viktoru naš programski kod i on je juče ujutro odgovorio. Rekao je da je back end dio, koji je osmislila i u najvećem dijelu uradila Elena, odličan. Ne može da vjeruje da je studentkinja radila, a naš Flash dio nije ocijenio jer nema iskustvo sa Flash-om.
Maks mi je napisao i odvojen mejl naslovljen sa Ellena e lla.
Da li je moguće da je Elena stvarno toliko pametna?
Odgovorio sam sa: ,,Izgleda da jeste“, i zakazao se kod nje da mi detaljno objasni kompletnu logiku po kojoj smo radili back end. Htio sam da i ja naučim, kad je već taj dio tako dobar.
Tokom komunikacije sam primijetio da su podnožja Maksovog i mog mejla izmijenjena. Kod mene je ispod potpisa pisalo ,,I will code HTML for food“, a kod Maksa ,,Sudski tumač za klingonski jezik“. To je sigurno Elenina osveta za prankove. Dosta smo radili zajedno pa je imala pristup našim mejlovima. Moram to sada izmijeniti.
Imao sam jedan mali problem sa pregledom koda. Tokom ranijeg telefonskog razgovora sa Viktorom shvatio sam da pravi dosta gramatičkih grešaka dok priča i koristi neke stare riječi. Nije mi ulivao povjerenje, jer ako ne može da nauči gramatička pravila, kako da mu vjerujem u softveru koji ima prilično složenu logiku. Znam da i Elena tako razmišlja, ali ujak je rekao da sigurno možemo vjerovati Viktoru, da je provjereno stručan.
Kada je njegov izvještaj stigao juče ujutro, bio je dosta nepravilno napisan. Ispravio sam gramatiku i proslijedio svima ispravljenu verziju, da ne bude sumnje u stručnost pregleda. S obzirom na sadržaj dokumenta, malo smo odahnuli. Jedna briga manje je ostala na listi.
Nakon čitanja, javio se Maks i pitao na koliko sličica u sekundi radi naša igra. Rekao sam dvanaest, to je početno podešavanje u Flashu i nismo ništa mijenjali. Rekao je da mora bar dvadeset četiri i da je animacija iskidana. Rekao sam mu da to sad pravi problem jer smo neke kalkulacije povezali sa promjenom sličice i da će se sad ti procesi odvijati duplo brže. Rekao je da moramo tako, a ja sam mu rekao da je samo to trebalo odmah da kaže. Shvatam da je kvalitet grafike bitan, samo ovo je odrađeno neplanski. Moje oko nije primijetilo problem sa animacijom. Ove sedmice se nećemo pomjeriti naprijed, samo ćemo prepravljati kalkulacije koje su već napravljene.
