Sjedjeli smo juče kod Maksima. Naravno, tema razgovora trebalo je da bude naš projekat. Međutim, kad smo stigli, zatekli smo ga gladnog i uznemirenog. Zvao je da mu donesu picu za ručak i niko se nije javljao na telefon. Prije nekoliko dana to se desilo i sa drugom picerijom i tad je otišao da vidi šta se desilo sa njom, da li je zatvorena. Na vratima je pisalo obavještenje da će objekat biti zatvoren tri sedmice zbog neizdavanja fiskalnih računa. Na dnu obavještenja nalazio se otisak pečata nadležne inspekcije. I druga picerija je vjerovatno privremeno zatvorena. Brojevi tih picerija su Maksimova dva friend broja koja je prijavio u Telekomu. Poziva ih skoro svaki dan. Sada će morati da se hrani na drugom mjestu, da izabere novu piceriju za naredne sedmice. Maksim ne voli da mijenja neke navike. Nedavno se otvorila nova picerija baš u njegovom kvartu, ali trebaće vremena da je Maksim prihvati.
I kada nismo imali projekat, Maksim je uvijek pokazivao na svom laptopu svoje radove. Tokom posljednjih nekoliko sastanaka u njegovom stanu, pokazivao je grafiku koju je napravio za igru. U poslijepodnevnim časovima je na stolu obično bila i pica. Otvorena pica podsjeća na izgled laptopa. Kada bi završio sa jelom, zatvorio bi poklopac pice i otvorio poklopac laptopa. Otišao bi da opere ruke dok se računar uključi. To je označavalo kraj ležernog dijela i početak rada. Ovog puta nije bilo ničega da se zatvori pa da se laptop otvori.
Jan je ispričao kako on ide sam po picu, jer kad mu donose, desi se da dugo čeka zbog gužve. Picerija je blizu njegovog stana, jedino što mora preći bulevar, a zebre mu nisu usput. Kaže da ima čudan uslovni refleks. Kad god se gladan vraća sa vrelom picom u rukama i izbjegava automobile na bulevaru, pjevuši u sebi ,,Sam svoj pizza boy”. Jednom mu se ta rečenica pojavila dok je tako nosio picu i sada je se uvijek sjeti. Nedjelja je, kaže, najbolji dan za ručak, nema mnogo automobila na bulevaru.
„Ako inspekcija nastavi ovako da radi, u gradu se neće moći jesti. Jedan restorančić u centru su zatvorili”, reče Elena.
„Da li je neko proverio, isporučuje li se još kola u Novom Sadu?”, pitao je Jan.
Na kraju smo nagovorili Maksima da zovne picu iz ,,moje” picerije. Tek nakon što je ručao, počeli smo priču o projektu. Zbog pauze nismo imali dio sa konkretnim planovima. Odradili smo samo ono što bude na kraju svakog sastanka, opušteni razgovor koji Maksim naziva brainstorming. Nabrajanje šta bi se sve još moglo ugraditi u igru i kako bi se mogla ostvariti zarada. Taj dio nije bio tako opušten za Elenu koja bi morala najviše raditi u slučaju većih promjena plana. Ona je govorila kako je nemoguće u kratkom vremenu uklopiti nove ideje i da bi se sve to moglo uraditi da je na početku planirano. Maksim je na kraju prihvatio da je kasno za velike promjene:
„U redu, ne moramo ništa od toga dodavati, ali pusti me da maštam, pusti me da ti kažem šta bi se moglo uraditi. Možda ćemo to u nekoj drugoj verziji praviti, nakon što izdamo igru.”
Razgovori o projektu nisu na isti način uticali na sve u timu. Jan i Maksim su uživali u takvom razgovoru i mogli su ga voditi satima. Poredili su ovo što mi radimo sa poznatim naslovima, pričali priče iz istorije razvoja igara.
S druge strane, od silne priče Elenu je hvatala želja da se nešto i radi pa bi na kraju žurila kući da odradi svoj dio posla. Zbog takvih razlika, nijedan sastanak tima se nije odigrao u Eleninom stanu. Ona je htjela da se sastajemo u kafanama ili u nečijem drugom stanu, tako da bi mogla ići kući da radi kada poželi.
Nakon tog sastanka, otišli smo svako svojoj kući. Htio sam da radim malo na igri, ali sam bio umoran i nije mi išlo. Zaspao sam brzo i sanjao Maksima. U mom snu Maksim je pravio grafiku za bolide formule 1. Tačnije, bio je zadužen za dizajniranje i postavljanje reklama na vozila. Došao sam sa njim na pistu gdje se testira vozilo.
„Čekaj, Dejvi, dok vidim sa ovima, opet su nešto brljali oko vozila.”
Stajao sam sa strane dok su oko bolida stajali vozač, aerodinamičari i Maks. Maks se svađao sa aerodinamičarima. Objašnjavao je kako oblik nekog dijela ne odgovara onome što je on zamislio. Da bi se postavila reklama, podloga mora biti ravna, a ne zaobljenog oblika kao što su oni napravili. Aerodinamičari su se hvatali za glavu. Vozač je samo stajao i ćutao. Probudio sam se prije nego što sam čuo ko je popustio.
Danas sam čuo još jednu važnu vijest. Brat je ostao bez posla. Kombinacija u kojoj radi za ekološko udruženje čika Daneta, dok mu fakultet plaća, nije se dugo održala.
