David: Hej!
Milica: E, Ana je.
David: Kako Ana kad meni ovdje piše „Milica kuca…“?
Milica: Kontrolišem Miličin mejl.
Milica: Javiće ti se drugarica čim osuši kosu, pozzzzz.
Milica: E, tu sam.
David: E sjajno.
Milica: Al‘ sporo pišeš. Ajd‘ malo požuri.
Milica: Ti garant radiš stotinu stvari sa strane.
David: Da, spor sam danas.
David: U vezi sa diskom koji si mi dala, šta je battle-khaki personalty?
Milica: Vojnički, khaki je boja uniformi, maskirnih i nekih jednobojnih. A battle znaš šta je pa
pretpostavi.
Milica: Neko kome ne smeta da se valja po blatu i onda godinama poslije obilazi turistički atipična područja, Pojas Gaze, bivše države SSSR-a.
David: E, ako kontam…
Milica: I poslije lovi životinje po Keniji.
Milica: Je l‘ šta jasnije?
David: Ne, ako si pročitala moj komentar, nije mi jasno.
Milica: E, jebi ga.
David: Mada, slikovito opisuješ…
Milica: Okorjeli izviđač bi bio tako nešto.
David:… tom poganom jezičinom.
Milica: To sam namjerno napisala da vidim kakav je osjećaj.
Milica: Perverzno zabavan.
Milica: Mada, inače, ne psujem.
David: Perverzno zabavan, je l’ to konstrukcija iz flow knjige?
Milica: Imaš li ti šta od toga u sebi?
David: Tih flow elemenata?
Milica: Tog flow senzibiliteta.
David: U knjizi je ostavljeno da se zaključi šta je flow uopšte. Ostavljeno je neprecizno i to namjerno.
Milica: Knjiga je zanimljiva.
Milica: Jeste malo neprecizno.
Milica: Ali to i ne mogu shvatiti likovi koji sve moraju imati u nekim okvirima.
David: Napisaću ti ukratko kako sam to shvatio nakon jednog čitanja.
Milica: Flow može biti šta hoćeš.
Milica: Hajd‘.
David: Mislim da ne stigneš pročitati sve što ti napišem, a to nije baš flow, iako bi moglo biti.
David: Tj. ne uočiš.
David: Hajd‘ sad ozbiljno.
David: Znači moje shvatanje ranije…
David: A možda i sada…
David: Ovako…
David: Flow je određena struktura ljudi…
David: …koja se prepoznaje.
David: U mnogim stvarima idu dalje od drugih, imaju labavije granice. Život im je zanimljiviji. U kraćim rečenicama se savršeno razumiju, a ponekad i bez riječi, i vide ono u raznim društvenim situacijama što drugi ne mogu da dokuče ni blizu.
David: Tu je i jedno luđačko ponašanje, jer ih ne zanima osuda sredine.
David: Hajd‘ za sada neću više. Šta misliš?
Milica: Moje viđenje, slični se prepoznaju i ovako, ne moraju biti posebni ni po čemu. Ovi imaju nešto više. Imaju još jednu sitnicu, osobinu, nešto uvrnuto u intelektu.
Milica: Slobodni su…
Milica: …i po svemu sudeći često veliki paćenici.
Milica: No, za zavidjeti je takvima u mnogim stvarima.
Milica: Meni su takvi likovi erotični. Malo ih je.
Milica: Na neki način su slabi.
Milica: Krhki.
David: Da, bolje si to opisala. Nisam to obradio u svojoj glavi.
Milica: Što smo stariji, sve više imamo toga u sebi.
David: Zbog naših nekih neobičnih dana sam pomislio da imamo dio toga u sebi, ne mnogo, ako se ne varam, zato sam želio da je zadržiš.
Milica: Mislim da se ne varaš. Mada, treba to uživo iskomentarisati.
Milica: Primijetim to na sebi. Po svojim otvorenim komentarima ponekad.
Milica: Tačna namjera da ponekad ljude šokiram i da bezobrazno u tome uživam.
Milica: Šta je kod tebe taj flow dio?
David: Ne znam. Teško mi je posmatrati sebe.
Milica: Pa može biti da se prepoznajemo ili da smo umišljene budale i djeca. Šta misliš?
David: Nemam problem s tim da smo umišljene budale i djeca.
Milica: Pa ni ja.
David: Šta god da je. Ne mora biti flow. Ja ne znam ni šta je to.
Milica: Ne mora. Malo ko i zna.
Milica: Kad ponovo pročitam jednog dana i kad možda nađem još nešto od tog autora ili nešto o tome i ako shvatim malo više, podijeliću s tobom. Opet moram reći da je šteta što nismo u istom gradu. Možda bi nam život bio malo više flow.
David: Kad pročitaš sve jednog dana i možda nađeš još nešto o tome i shvatiš, znaš li šta ćeš tada reći?
Milica: Šta?
David: Znam tačno.
Milica: Da sam to znala i prije?
David: „Davide, shvatila sam šta je flow pa ću ti reći. Ja sam flow, a ti nisi.“
Milica: Hahahah…
Milica: Jooooj…
Milica: Ma daj.
Milica: Hitno moram kupiti stolicu za računar, slomih se u ovoj maloj, bezveznoj.
Milica: Mislim da je flow mnogo izgubio u ovom vijeku.
Milica: Zamisli kako je to bila zanimljiva, istančana i jaka stvar u 18. vijeku.
David: Imam averziju prema tolikoj prošlosti i što se dalje ide u prošlost, to mi je više loša.
Milica: Dobro. Nazad u sadašnjost.
David: Mislim da je od 1970. civilizacija postigla nešto.
Milica: Ti si onda pravi informatičar.
David: Mislim, to sam rekao za društvo, a vjerujem da je bilo interesantnih pojedinaca.
Milica: Određene stvari su postojale tad, a sad ne postoje.
Milica: Da, da, i pojedinaca.
David: Dolaziš naredni vikend?
Milica: Da. Nego, misliš li da će nas čika Boško pozvati u atelje jedan dan vikenda, a?
David: Hahaha. Hoće. A drugo veče idemo u London klub. To je u ulici Laze Telečkog, skrene se lijevo poslije katedrale. Svidjeće ti se. To je onako novije mjesto, interesantno.
Milica: Može.
Milica: Javlja li ti se Aliki?
David: Ne. Nismo se dopisivali, samo par puta.
Milica: Koliko je njoj godina?
David: Devetnaest.
Milica. Ti sad treba da budeš sa djevojkama od dvadeset sedam-osam godina, možda trideset.
David: Misliš?
Milica: Da. Trenutno, to je idealno.
David: Možda ima smisla, ali to mi je novo sad i ne znam da li bi one bile sa mnom.
Milica: Moraš da se uozbiljiš malo. Kao tvoj brat.
David: Moj brat je ozbiljan?
Milica: Da, čula sam da će raditi na fakultetu kao laborant.
David: Ali to se neće desiti. Imaju intervju, a i drugi kadnidati su tu.
Milica: Toliko sumnjaš u njega.
David: Kladio bih se.
Milica: U šta?
David: Marko mi je donio šešir, onaj što nose građevinci, sa logotipom njegove firme tamo. Ko izgubi, nosiće šešir kad izađemo u London.
Milica: Može. Ako ti brat dobije posao, nosiš šešir.
David: A ako ne dobije, onda ti nosiš tj. ti nosiš.
Milica: Rado. Umorila sam se. Da zakažemo sutra veče?
Milica: Od ove stolice, ne od tebe.
David: Ok, imam još par pitanja.
Milica: A šta je pitanje?
David: Imao sam dva. Ali zaboravio sam sad.
Milica: To nije nimalo flow.
David: Da, nije.
David: Ništa, hajde onda iz te električne stolice. Laku noć, Milice.
Milica: Laku noć.
