U subotu smo pozvani na dru\u017eenje u atelje \u010dika Bo\u0161ka.<\/p>\n\n\n\n
Bo\u0161ko je stari slikar. Prije rata je \u017eivio u Mostaru. Maksim me upoznao s njim \u010dim sam do\u0161ao u Novi Sad. Umjetnik \u017eivi ve\u0107 12 godina sam na Grbavici, u dvori\u0161noj ku\u0107i. U dvori\u0161tu je od pomo\u0107ne zgrade napravio atelje. U njegovom ateljeu uredno je slo\u017eeno nekoliko hiljada gramofonskih plo\u010da, jazz i srodni pravci. Za takvu muziku ljudi oko mene se obi\u010dno zainteresuju poslije tridesete godine, ali on je od \u0161esnaeste po\u010deo da je slu\u0161a. Ve\u0107 u svojim dvadesetim imao je veliku kolekciju plo\u010da i u gradu se znalo za to. D\u017eezeri iz biv\u0161e Jugoslavije koji su slu\u017eili vojni rok u Mostaru \u010duli bi za njega i dolazili da slu\u0161aju plo\u010de. Neki su mu ostavljali plo\u010de ad hoc jazz sastava u kojima su i sami svirali. Me\u0111u njima je bilo i onih koje su izdate sedamdesetih godina u tira\u017eu od 150 primjeraka a zvu\u010dale su svjetski. Odli\u010dno odsvirane originalne kompozicije, \u010dak dobro snimljene. Kako? Ne zna se. Mo\u017eda je i nemogu\u0107e saznati. I nekolicina stranaca koji su se du\u017ee zadr\u017eali u Mostaru vremenom su se upoznali sa Bo\u0161kom. Dolazili su kod njega da pogledaju njegovu \u010duvenu kolekciju. Osamdesetih godina je u posjeti bio gospodin Larry, biznismen iz Sjedinjenih Dr\u017eava. Slu\u0161ali su plo\u010de i Larry je pri\u010dao kako poti\u010de iz siroma\u0161ne porodice. Otac mu je bio rudar u malom gradu u Kentakiju, tridesetih godina dvadesetog vijeka. Imao je troje male djece. Poslije napornih smjena dolazio je ku\u0107i i kada bi se oporavio uzeo bi troje svoje djece u krilo i pjevao im pjesme. On pamti jednu pjesmu koju je otac pjevao, sje\u0107a se teksta, melodije. Ipak, nikada nije uspio da na\u0111e snimak te pjesme, niti je kada \u010duo poslije o\u010deve smrti.<\/p>\n\n\n\n
Bo\u0161ko je povu\u010den i nenametljiv \u010dovjek. \u010cesto pusti goste da sami pri\u010daju dok on \u017emiri, jednom nogom lupka ritam o pod i polako pije pi\u0107e. Uklju\u010di se svakih dvadesetak minuta i ne\u0161to prokomentari\u0161e. Rijetko je govorio op\u0161irno, samo kada bismo ga doveli u to raspolo\u017eenje.<\/p>\n\n\n\n
Biznismen je nakon pri\u010de o o\u010devoj pjesmi pri\u010dao o periodu nakon djetinjstva i o odrastanju tokom rata. Nakon nekog vremena, kada je muzika sa gramofona prestala, Bo\u0161ko je ustao da promijeni plo\u010du. Sa mnogo pa\u017enje je vratio plo\u010du u omot, brzo izabrao drugu plo\u010du (znao je napamet poziciju svake plo\u010de u kolekciji) i ponovo se za\u010dula muzika sa gramofona. Gost je bio vidno uzbu\u0111en. Trebao mu je minut da progovori, prvo je u nevjerici slu\u0161ao muziku.<\/p>\n\n\n\n
\u201eAli to je pjesma koju je moj otac pjevao. Tra\u017eim je cijeli \u017eivot.\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201eNisi tra\u017eio na pravom mjestu.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Larry je sa sobom nosio rijetku knjigu, koju je \u010ditao na putovanju. Odu\u0161evljen \u0161to je kona\u010dno na\u0161ao melodiju iz djetinjstva, poklonio je \u010dika Bo\u0161ku knjigu.<\/p>\n\n\n\n
Kao \u0161to su u Mostaru mnogi muzi\u010dari dolazili do Bo\u0161ka, tako se to nastavilo ubrzo nakon dolaska u Novi Sad. \u010cika Bo\u0161ko je primao mnogo gostiju, me\u0111u njima bilo je i vi\u0161e mla\u0111ih prijatelja i poznanika. Pri tome, nije se uop\u0161te trudio da to ostvari, samo od sebe se de\u0161avalo. Prijale su mu posjete jer u gradu nije imao rodbinu. Uvijek su bila dva ili tri dru\u0161tva koja su redovno navra\u0107ala i uz njih bi se jo\u0161 poneko usput pojavio. Tu su, naravno, bili i \u010dika Milan i \u010dika Matija, Maks je govorio da su oni Bo\u0161kov dobri i zli prijatelj, an\u0111eo i \u0111avo.<\/p>\n\n\n\n
Nije samo dragocjena kolekcija plo\u010da privla\u010dila ljude. Dobra atmosfera je dolazila i od njegovog vedrog dr\u017eanja i nenametljivosti, uprkos krhkom zdravlju i te\u0161kom \u017eivotnom putu.<\/p>\n\n\n\n
I ja sam bio jedan od tih koji su tu dovedeni da vide kolekciju i upoznaju \u010dika Boleta. Odmah sam dobio poziv da do\u0111em kad god sam blizu i broj telefona da se najavim, kao i plo\u010du \u201eLeb i sol\u201d, album iz ‘79, da ponesem ku\u0107i. Da, bilo je i plo\u010da koje nisu bile jazz ili \u010disti jazz i \u010dika Bole se lak\u0161e odricao takvih plo\u010da i poklanjao ih. Vremenom, postao sam jedan od u\u010desnika dru\u017eenja u ateljeu, a preko mene i Elena, Jan, Milica kada do\u0111e. I Janko je bio jednom. Osim nas, trenutno su tu bili redovni jo\u0161 5-6 mla\u0111ih muzi\u010dara, otprilike na kraju dvadesetih i po\u010detku tridesetih godina. Njih sam vremenom upoznao i \u010dak su me po\u010deli zvati da idem na fudbal sa njima. Fudbal s muzi\u010darima… moram ovdje da stanem. Jo\u0161 ne znam kako da opi\u0161em tu igru s loptom, koja li\u010di na fudbal.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
U subotu smo pozvani na dru\u017eenje u atelje \u010dika Bo\u0161ka. Bo\u0161ko je stari slikar. Prije rata je \u017eivio u Mostaru. Maksim me upoznao s njim […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":268,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-61","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-price","bwp-masonry-item","bwp-col-3","bwp-post-has-title"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/61","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=61"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/61\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":146,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/61\/revisions\/146"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/268"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=61"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=61"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=61"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}