{"id":43,"date":"2004-10-14T00:57:00","date_gmt":"2004-10-14T00:57:00","guid":{"rendered":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/?p=43"},"modified":"2025-07-13T15:37:22","modified_gmt":"2025-07-13T15:37:22","slug":"naredne-godine-u-ovo-vrijeme","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/naredne-godine-u-ovo-vrijeme\/","title":{"rendered":"Naredne godine u ovo vrijeme&#8230;"},"content":{"rendered":"\n<p>Ustao sam malo mamuran. Sino\u0107 sam bio u gradu sa Jankom. Pili smo.<\/p>\n\n\n\n<p>Pri\u010dao mi je o teoriji koju je razvio. Svaki \u010dovjek do\u017eivi jedan momenat koji presudno uti\u010de na to kakav \u0107e biti u budu\u0107nosti. Taj momenat se desi naj\u010de\u0161\u0107e u djetinjstvu. Javlja se u periodu kada je \u010dovjek najotvoreniji za uticaje i ako se tokom tog perioda desi ne\u0161to zna\u010dajno, to trajno oblikuje jedinku i odredi smjer njenog razmi\u0161ljanja. \u010cak ne mora biti neki intenzivan doga\u0111aj. Mo\u017ee biti ne\u0161to naizgled neva\u017eno. Nisam se slo\u017eio. Janko je ostao pri svom stavu i ubje\u0111ivanje se nastavilo. Odjednom, podigao je ka\u017eiprst visoko i rekao:<\/p>\n\n\n\n<p>\u201eZnam \u0161ta treba da uradimo. Treba da napravimo jednu veliku \u017eurku. Jedan dobar izlazak. I da pozovemo sve koji su se s nama dru\u017eili od prve godine. I da se svi napijemo.\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>Sre\u0107om, sigurno je to zaboravio do sada. Opet sam sanjao \u010dudne snove, kao i uvijek kad zaspim alkoholisan. Stajao sam pored pruge. Voz se kretao prema meni. Izbacio sam palac desne ruke i zaustavio voz, kao \u0161to je to u ratu ujka Vladimir radio. U\u0161ao sam u voz i sjeo u prazan kupe. Nakon nekog vremena voz je stao na nekoj stanici, mislio sam da je Novi Sad i iza\u0161ao sam. Ali to je bila pusta stanica i odatle se ni\u0161ta nije vidjelo osim polja kukuruza. Gledao sam oko sebe i \u010dekao da se u\u010ditaju brda, mo\u017eda i ku\u0107e. Pomislio sam kako mi mozak sporo radi. Ali ni\u0161ta se nije pojavljivalo. Samo ravnica i kukuruz. Odjednom, silueta se ukazala niz prugu. Neka svijest je plivala ka meni. Visok u crnom duga\u010dkom kaputu, sa velikom \u0161ipkom u ruci, koja se na vrhu \u0161iri, a ta kro\u0161nja ili kupola je prekrivena najlonskom kesom. Bio je to Maksim. Nije me ni pozdravio, samo je zagalamio:<\/p>\n\n\n\n<p>\u201eOtrova\u0107u se pe\u010durkom, nuklearnom. Horor, Dejvi, horor. To je. Zna\u0161 li ime ovog horora? Deca kukuruze. Da. Oni misle da nisi \u010dovek ako se ne pati\u0161. Njihov pogled na svet je tako jednostavan. Beskrajno jednostavan. Oni se priklju\u010duju na kolektivnu svest svakog dana u pola osam i koriste ro\u0111endan kao lozinku. Pogledaj svuda oko sebe. Vidi\u0161 li koliko su veliki njihovi resursi?\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>Pitao sam se \u0161ta je bilo na vrhu one \u0161ipke, ispod najlona. Probudio sam se prije nego \u0161to sam uspio da saznam.<\/p>\n\n\n\n<p>Pogledao sam ekran ra\u010dunara da vidim da li je Maksim na mre\u017ei, da ga pitam \u0161ta je ispod najlona. Tako\u0111e, da li se Elena javila, da li je stigla iz Skoplja. Nema ni jednog ni drugog. Ali ima mejl od Janka.<\/p>\n\n\n\n<p><em>\u0106ao ekipa,<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>Sutra nave\u010de ste svi kod mene i izlazimo \u010dim popijemo sve \u0161to sam pripremio. Samo da vas obavestim. Nemoj da neko izostane, obra\u010duna\u0107e se sa mnom.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>Vidimo se u 8.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>Uvek va\u0161,<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>J. Obradovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Mejl je poslat Eleni, Sanji, Mirni, Maksimu, Janu, Petru i meni. U prvom semestru smo bili zajedno na svim predavanjima, izlazili smo svakog vikenda i na sve bruco\u0161ijade. Prvo kod Janka na zagrijavanje pa onda u grad. Petar nas je brzo napustio, po\u010deo se baviti fotografijom i studirati ne\u0161to u vezi sa fotografijom. Sanja i Mirna su tako\u0111e oti\u0161le nakon prve godine. Sad ih vi\u0111amo na Jankovim \u017eurkama.<\/p>\n\n\n\n<p>Kao da je odgovor na taj mejl, stigao je i mejl od Jana poslat Eleni, Maksimu, Janku i meni.<\/p>\n\n\n\n<p>Naslov mejla je \u201eSlede\u0107e godine u ovo vreme bi\u0107emo milioneri\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Evo da i ja po\u0161aljem jedan zajedni\u010dki mejl Ne\u0161to sam razmi\u0161ljao, jo\u0161 jednu godinu s<\/em><em>tudiramo<\/em><em>. Posle toga \u0107emo verovatno raditi neke dosadne poslove. Sad nam je prilika da zajedni\u010dki radimo na ne\u010demu interesantnom. Rok <\/em><em>za zavr\u0161etak<\/em><em> mo\u017ee biti jun. Do juna \u0107emo sigurno svi biti ovde. Valjda smo do sada ne\u0161to nau\u010dili. Mogli bismo posvetiti malo vi\u0161e vremena svom p<\/em><em>rojektu<\/em><em>.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>Imam i konkretan predlog. Mogli bismo praviti <\/em><em>video igru<\/em><em> da bude interesantnije. Osim toga, na igrama se mo\u017ee zaraditi. Predla\u017eem da to bude neka strategija ili simulacija upravljanja. Imamo samo jednog \u010dlana koji zna da pravi grafiku. Ako bismo pravili igru sa puno grafike, to bi bio problem. Ovako, neka igra\u010d upravlja nekim resursima, neka se sva radnja de\u0161ava kroz interfejs i neke jednostavne animacije koje bi Maksim unapred pripremio. Dakle, Maksim bi svakako radio ilustraciju i interfejs, Elena bi radila na bazi podataka. David i ja mo\u017eemo praviti fle\u0161 igru. Mogao bi i Obradovi\u0107 da pomogne na neki na\u010din. Sada su popularne onlajn igre. Igra bi se igrala u pretra\u017eiva\u010du. Zato Elena treba da zapamti u bazi sve \u0161to je korisnik radio da mo\u017ee da nastavi kada se prijavi u igru slede\u0107i put.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>Zaklju\u010dak: Pravimo online igru sa akcentom na strategiji igra\u010da, bez mnogo slo\u017eene grafike. Do maja moramo zavr\u0161iti, preko ljeta objavljujemo i next time this year we will be millionares*.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Mo\u017eda ve\u0107 prime\u0107ujete da imam jednu ideju za igru. U glavi mi je, uskoro \u0107u napisati do detalja kako sam je zamislio. A do tada \u010dekam va\u0161e predloge. Ne mora biti obavezno moja ideja ta koja \u0107e se realizovati. Ako neka va\u0161a bude bolja, onda \u0107emo je raditi. Ipak, kolike su \u0161anse za to?<\/p>\n\n\n\n<p>Maksimov odgovor:<\/p>\n\n\n\n<p><em>Evo meni pada na pamet ideja. Jan je glavni lik, a cilj igre je da sakrije kolu od devojke. On ima resurse po ku\u0107i u kojima mo\u017ee dr\u017eati kolu. E sad, treba nabavljati da ne bi nestalo. Kad nestane, game over, gotovo. Opet, ne treba nabavljati previ\u0161e jer nema mesta da sakrije. Dalje, mora prou\u010davati pona\u0161anje neprijatelja. Kad pretpostavi da \u0107e devojka tra\u017eiti ne\u0161to po tavanu, onda mora premestiti kolu u ladicu radnog stola.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Jan je poslao kratak odgovor.<\/p>\n\n\n\n<p><em>ha-ha<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>I ja sam se uklju\u010dio u razgovor.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Odli\u010dna ideja, razmisli\u0107u i predlo\u017eiti ne\u0161to. Kako se ja toga nisam sjetio? Bi\u0107e to iskorak za nas. Veliki skok za nas, a mali, sasvim bezna\u010dajan korak za softversku industriju.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>Best regards,<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>David<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Stigao je mejl od Elene.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Iskorak je \u0161to smo pro\u0161log semestra po<\/em><em>\u010deli raditi<\/em><em> na pla\u0107enim projektima, a sada radimo na svom projektu bez para.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>Pristajem da radim pod uslovom da vas trojica ne provodite vreme igraju\u0107i fudbalski menad\u017eer. I da ne pravite Rube-goldbergove <\/em><em>ma\u0161ine.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>Best regards,<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>Elena<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Odgovorio sam Eleni.<br><br><\/p>\n\n\n\n<p><em>Kako sad da ne igram? Okoronkwo mi je u najboljim godinama.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>Best regards,<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>David<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Elena je napisala kratak mejl.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Eto&#8230;<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>Best regards,<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>Elena<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ustao sam malo mamuran. Sino\u0107 sam bio u gradu sa Jankom. Pili smo. Pri\u010dao mi je o teoriji koju je razvio. Svaki \u010dovjek do\u017eivi jedan [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":262,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-43","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-price","bwp-masonry-item","bwp-col-3","bwp-post-has-title"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/43","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=43"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/43\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":334,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/43\/revisions\/334"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/262"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=43"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=43"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=43"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}