Kod Milice sam u stanu. Ona mi tra\u017ei putnu torbu po ostavi (u mojoj torbi je brat ju\u010de donio zimnicu u staklenim teglama, polupao zimnicu i uni\u0161tio torbu), a njena sestra Ana mi daje ki\u0161obran jer je u me\u0111uvremenu po\u010dela da pada ki\u0161a. Kona\u010dno, Milica donosi torbu, spu\u0161ta je na pod, otvara je i pokazuje koliko je mjesta u njoj iako ne izgleda velika. Blago sam se propeo na prste i ki\u0161obranom ispitujem unutra\u0161njost torbe. Uozbiljio sam se kao da provjeravam ne\u0161to od velikog zna\u010daja i bez rije\u010di postavljam pitanje: \u201eDa li je ova torba dovoljno dobra za moje stvari?\u201c. Milica se nekoliko sekundi \u010dudi mojoj teatralnosti i onda shvata \u0161ta se doga\u0111a. Otima mi ki\u0161obran i juri me po stanu. Koristim kru\u017eni tok dnevna-hodnik-kuhinja-dnevna da izbjegnem po\u010detni bijes. Na kraju ne mogu vi\u0161e da tr\u010dim od smijeha, ona me obara na ugaonu i davi uz Anino odu\u0161evljenje. Mislim da mi je lice crveno. Ubrzo zaklju\u010duje da sam dovoljno ka\u017enjen.<\/p>\n\n\n\n
Dvadesetak minuta kasnije sam hodao ulicom sa praznom torbom. U ponedjeljak mi po\u010dinju predavanja. Danas odlazim. Mislim da \u0107emo se vidjeti za mjesec dana. Prije nego \u0161to sam iza\u0161ao, poklonio sam joj knjigu koja mi je interesantna. \u0160tampana je u Njujorku, u 200 primjeraka. Pisac, po imenu o\u010digledno italijanskog porijekla, u knjizi opisuje neke flow ljude. \u010ceka\u0107u da Milica pro\u010dita pa da komentari\u0161emo. Knjigu sam dobio proljetos od \u010cika Bo\u0161ka i \u010ditao sam je ovog ljeta na poslu. \u010cika Bo\u0161ko je dobio od nekog Amerikanca Lerija, koji mu je svratio u atelje. Tokom prve dvije godine studiranja nisam pro\u010ditao ni\u0161ta. Kad god mi se \u010ditalo, u\u010dio sam. Pro\u0161log ljeta Milica me je odvela u park i \u010ditala mi Hakslija na klupi. \u010cudna scena. Valjda je morala uraditi ne\u0161to smije\u0161no da me vrati u taj svijet. Danas je insistirala da knjiga treba da ostane kod mene kada je pro\u010dita, jer je to poklon od \u010dika Bo\u0161ka.<\/p>\n\n\n\n
\u201eMilice, to je flow, treba da ide od jednog do drugog, da te\u010de\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eAli ako ostane kod mene, ja je ne\u0107u nikome pokloniti.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eTo je u redu, ti si uvijek bila izuzetna.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eTo je kompliment ili uvreda?\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eTo mo\u017ee biti \u0161ta god \u017eeli\u0161.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eTebe \u010dika Bo\u0161ko ba\u0161 cijeni, izgleda. Ova knjiga je rijetka.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eNe obavezno. Ako bismo tako gledali, ispalo bi da i ja cijenim tebe.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Spremala se na jo\u0161 jedno tr\u010danje i davljenje, ali je odustala, \u010dini mi se, u posljednjem trenutku.<\/p>\n\n\n\n
Imam napade smijeha dok hodam. Ujak je jutros pri\u010dao neku \u0161alu iz svla\u010dionice, dok je jo\u0161 trenirao fudbal, nekada prije 15 godina. Pri\u010dali su je prije svake utakmice. Kad god zamislim nekoga kako je izgovara, smijem se nekontrolisano. Mo\u017eda sam prolaznicima \u010dudan. Previ\u0161e je vulgarna da je napi\u0161em.<\/p>\n\n\n\n
Kod ku\u0107e, ujak Vladimir je do\u0161ao da se pozdravi i da me odveze na stanicu. Pakovao sam stvari, a mama hranu.
Ujka je uzeo skripta koja su napravljena tako \u0161to je Janko prekucao sve \u0161to je Elena podvukla u knjizi.<\/p>\n\n\n\n
\u201eJe l\u2018 ovo jedan ispit, Davide?\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eJeste.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201ePa tanko ti ovo ne\u0161to.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eDa.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eA ovo su ispitna pitanja.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eJesu.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eJesi ti nau\u010dio ovo?\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eNisam.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201ePa za\u0161to?\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eDao sam uslov u junu. Ne \u017eurim nigdje.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eToliko si u\u010dio u junu.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eMa ne. Dovoljno je polovina ispita da upi\u0161em \u010detvrtu.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201ePolovina ispita dovoljno za \u010detvrtu ka\u017ees… U moje vrijeme nije bilo ovako. Knjiga od osamsto strana, to je prvi dio ispita. Profesor ka\u017ee: \u201eStrana 515, pri\u010daj.\u201c Onda te na preskok pita iz cijele knjige, a nema\u0161 ispitna pitanja, taman posla. I onda tako \u010detiri sata kod njega sjedim u kabinetu dok ne pro\u0111emo sva poglavlja. Tako da ja ponesem knjigu na Vla\u0161i\u0107 u rov i tamo tri sedmice cijeli dan u\u010dim. Pa onda ku\u0107i nastavim i opet ponesem na Vla\u0161i\u0107, u rovu nema\u0161 \u0161ta da radi\u0161 pa u\u010di\u0161 16 sati dnevno.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Onda malo teatralno miri\u0161e pitu sirnicu pa nastavlja…<\/p>\n\n\n\n
\u201eI to gladan u\u010dim. Hrana u rovu \u201epo tanjiru \u010damac plovi, kupusovo li\u0161\u0107e lovi\u201c, \u0106opi\u0107 je tako govorio. Ne znam da li to vi\u0161e iko \u010dita, a ove nove generacije, stvarno ne znam kuda ovo vodi.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Tata je odmah prihvatio pri\u010du o tome kako se prije vi\u0161e \u010ditalo i o ovom dijelu kako je sve bilo mnogo te\u017ee ali se vi\u0161e postizalo.<\/p>\n\n\n\n
Ujka se poznaje s tatom ve\u0107 skoro trideset godina, sa mamom, naravno, i vi\u0161e. Za njega su oni otvorena knjiga ili ta\u010dnije \u2013 harmonika dugmetara. Znao je ta\u010dno koje dugme treba da pritisne da bi dobio odgovaraju\u0107i ton, kao da upravlja glasovnim komandama. Ovog jutra, po\u017eelio je da ih slu\u0161a kako lamentiraju nad moralnim sunovratom dru\u0161tva i izra\u017eavaju zebnju pred slikom svijeta u kojem uloge preuzima nadolaze\u0107a generacija.
Kad bolje razmislim, nije po\u017eelio da to slu\u0161a, nego je po\u017eelio da ja to slu\u0161am i na licu mu se vidjelo da u\u017eiva.<\/p>\n\n\n\n
Dok smo se vozili ka stanici pitao me je vra\u0107am li se u Banjaluku poslije faksa.<\/p>\n\n\n\n
\u201eNe znam. Nisam razmi\u0161ljao o tome.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eMo\u017eda \u0107e mi trebati jedan programer.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eJavi ako bude trebao. A \u0161to ti ne programira\u0161?\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eNe mogu da stignem sve.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eA \u0161ta sad radi\u0161?\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eTrenutno namje\u0161tam satove za struju da ne broje kilovate.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eI kako ide?\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eSjajno. Ali ovo radi \u010dega \u0107u te zvati je bolje.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201e\u0160to ne zove\u0161 ove \u0161to su u\u010dili 800 strana?\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201ePotro\u0161ili su se previ\u0161e. Treba mi neko tako praznoglav kao ti, sa mnogo energije.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eOdoh prvo da zavr\u0161im \u0161kolu. Zovi Marka ako treba ne\u0161to odmah i ako mo\u017ee na daljinu. Sad ti mogu dati deset sati sedmi\u010dno, ali mislim da imam bolje klijente od tebe.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Smijao se. Ka\u017ee da nema boljih. Zvu\u010dao je samouvjereno. Poja\u010dao je Nevermind sa CD-a i brzo vozio do stanice.<\/p>\n\n\n\n
Kad sam se pozdravio i okrenuo, \u0161utnuo me nogom, pomjerio me dva-tri metra.<\/p>\n\n\n\n
\u201eMa daj, Vanja, jesi li normalan?\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eAjde, ajde.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Tokom ljetne pauze radio sam na svom prvom zvani\u010dnom poslu. Odr\u017eavao sam ra\u010dunare u Ministarstvu umjesto radnika koji je bio tri mjeseca na bolovanju. Sad imam tri mjeseca radnog sta\u017ea.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kod Milice sam u stanu. Ona mi tra\u017ei putnu torbu po ostavi (u mojoj torbi je brat ju\u010de donio zimnicu u staklenim teglama, polupao zimnicu […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":258,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-34","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-price","bwp-masonry-item","bwp-col-3","bwp-post-has-title"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/34","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=34"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/34\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":136,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/34\/revisions\/136"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/258"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=34"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=34"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=34"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}