Petar je sino\u0107 izlagao u Banjaluci. On bi se uvrijedio da nisam do\u0161ao, a to bi mi odgovaralo. Brat je insistirao da do\u0111em pa sam do\u0161ao. Toliko puta se bez razloga ljutio, vjerovatno bi se naljutio i sada ako se ne pojavim. Ujak je bio kod nas ku\u0107i kada smo pri\u010dali o tome pa je rekao da \u0107e i on do\u0107i jer je \u010duo da je neka izlo\u017eba u pitanju.<\/p>\n\n\n\n
Krenuo sam sam od ku\u0107e, brat je ve\u0107 davno oti\u0161ao da provjeri da li je sve pripremljeno kako treba. Kada sam ulazio u galeriju i vidio, meni ve\u0107 poznate, Petrove radove i veliku gu\u017evu, u glavi su mi se odnekud pojavile rije\u010di iz pjesme \u201eSa ovim ljudima ti nema\u0161 ni\u0161ta…\u201c i gitarski intro iz te pjesme.<\/p>\n\n\n\n
Tu su bili Veljko, Goran, Aleksandar, Sindi, moj brat, nasmijani i obu\u010deni za posebne prilike. Bio je tu i kom\u0161ija Dane i nekoliko ljudi iz njegovog kruga. \u201eKPZ alumni\u201c, pro\u0111e mi kroz glavu. Petar je najavljen kao talentovani umjetnik, avangardan, pronicljiv, savremen, inovativan. Nakon otvaranja, ugledao sam ujaka pa smo zajedno razgledali radove. Jedan od prvih koje smo pogledali bio je \u201ePravim se da ne nevidim\u201c. Ujka i ja smo se pogledali i nastavili sa razgledanjem. Nakon \u0161to smo obi\u0161li pun krug ujka me pitao oprezno.<\/p>\n\n\n\n
\u201e\u0160ta je ovo, Davide?\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201ePop art valjda.\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201eMisli\u0161 europop art? Pitao je kroz smijeh.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Pri\u0161li su nam Veljko i njegov drug. Svidjela im se izlo\u017eba. Pitali su me da li je Petar moj drug i koliko dugo se poznajemo. Brat se potrudio da svi znaju da smo nas dvojica Petrovi prijatelji. Osjetio sam da su zavidni jer nemaju druga poznatog umjetnika. Kada su oti\u0161li, ujak se \u0161alio na moj ra\u010dun:<\/p>\n\n\n\n
\u201eTi si sad prijatelj slavnog umjetnika. Idi malo pri\u010daj sa djevojkama i pomeni to. Jo\u0161 \u0107e ti sve ovo i dobro do\u0107i.\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201eDa, ispalo je sjajno, ali tu su i ljudi sa fotoaparatima. Bi\u0107e ovo i u novinama, a onda \u0107emo platiti za dana\u0161nju slavu.\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201eIskoristi dan, Davide.\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201eHvala, ali ne hvala. I kad ti ovo ka\u017eem ne mi je odvojeno, samo da ti ka\u017eem za zapisnik.\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201eNe je uvijek samostalno. \u010cast izuzecima. Idemo prije nego \u0161to nas slikaju ovdje.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Izlazili smo kroz akusti\u010dni hodnik i po\u010deo sam da zvi\u017edim gitarski intro, a ujka je prihvatio i nastavio sa mnom.<\/p>\n\n\n\n
Napolju je bila gu\u017eva, godi\u0161nji odmori su po\u010deli i mnogo ljudi koji rade u inostranstvu su sada ponovo privremeno ovdje. Sli\u010dna gu\u017eva je oko Nove godine i Bo\u017ei\u0107a. Ujka je hvalio rad Vlade.<\/p>\n\n\n\n
\u201eLjudi ne shvataju koliko je Vlada u\u010dinila za nas tjeraju\u0107i sve ove ljude da idu u inostranstvo. Zamisli da su stalno tu, uvijek bi bilo kao sada, gu\u017eve na svakoj raskrsnici. Koliko vremena bismo gubili pri svakoj obavezi u gradu. Zamisli samo zaga\u0111enje dok nizovi automobila \u010dekaju po raskrsnicama.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Danas je brat pozvao Petra kod nas na ru\u010dak. Obojica su bili zadovoljni ju\u010dera\u0161njim danom, a dobro raspolo\u017eenje prenijelo se i na oca i majku. Prepri\u010davale su se pohvale prisutnih profesora, drugih umjetnika i novinara, dobra organizacija, meza, pi\u0107e. Kamen sa Akropolja na polici mi se po prvi put uklapao u cijelu sliku. U\u017eivao sam u hrani i nisam htio ni\u0161ta da kvarim.<\/p>\n\n\n\n
Zvao sam Milicu da me lije\u010di, ali nije slobodna danas. Tra\u017eio sam ne\u0161to \u0161to bih mogao raditi da ne pratim dalje brata i Petra, ali nisam se sjetio ni\u010dega pametnog na vrijeme. Po inerciji sam iza\u0161ao s njima kod Dragan\u010deta. Do\u0161li su Veljko, Aleksandar i Goran.<\/p>\n\n\n\n
Pili smo mnogo i nelagoda je postajala sve manja. Na kraju mi je sve bilo ugodno i pomalo smije\u0161no, u\u017eivao sam, brat jo\u0161 vi\u0161e. Za njega nije bilo sumnje da je Petar genije, a desilo se da je on dogovorio njegov dolazak, prvi predlo\u017eio tako ne\u0161to i na neki na\u010din ga otkrio \u0161iroj publici. Rije\u010di svih prisutnih bile su nedvosimislene. Ujka mi ju\u010de re\u010de da sve zvu\u010di logi\u010dno i vjerodostojno kada se dovoljno ozbiljno izgovori.<\/p>\n\n\n\n
Misli su mi odlutale nakon nekog vremena. Mislio sam o Bojani. Ponovo sumnjam da sam mogao ne\u0161to uraditi da situacija bude mnogo bolja. Umjesto da sam blizu nje sada, sjedim sa bratom i Petrom kod Dragan\u010deta u kafani. Dok sam bio u svojim mislima, do mene su dopirali zvuci sa bojnog polja. Na drugom kraju stola odigravala se epska bitka izme\u0111u brata i Veljka. Brat se di\u010dio skora\u0161njim poslovnim uspjesima, dobrim statusom u stranci, a Seba hiljadugodi\u0161njim banjalu\u010dkim porijeklom i statusom starosjedioca, koji anulira bilo kakvo postignu\u0107e bilo koga ko nije ro\u0111en upravo u ovom gradu, pa \u010dak i organizaciju avangardne izlo\u017ebe sa do sada nevi\u0111enom ponudom meze i pi\u0107a. Borba nije bila otvorena, nije bilo srljanja. Protivnici su takti\u010dki birali teme u kojima bi, tobo\u017e usputno, istakli sve svoje kvalitete, naizgled ne vrije\u0111aju\u0107i nikoga ko nema ba\u0161 te osobine.<\/p>\n\n\n\n
Prije samo nekoliko dana sjedjeli smo kod \u010cika Bo\u0161ka u ateljeu. Tu je bio i \u010dika Milan, Bo\u0161kov prijatelj koji je stanovao u Janovoj ulici, dobrodu\u0161an \u010dovjek Bo\u0161kovih godina. Elena, Maksim, Jan i ja do\u0161li smo zajedno. Iznad stoli\u0107a oko kojeg smo sjedjeli se poslije nekog vremena pojavilo ne\u0161to poput na\u0161e kolektivne svijesti. Izme\u0111u nas, malo iznad stola bilo je ne\u0161to \u010demu smo svi pripadali. Svako bi uzeo tu svijetle\u0107u kuglu sebi kada bi uzeo rije\u010d, dodao joj ne\u0161to i pa\u017eljivo je vratio. Onda bi je preuzeo neko drugi. Kao da su izme\u0111u nas godinama postojale neke nevidljive linije kojima se prenosilo sve ono \u0161to nije stalo u rije\u010di. Sav svijet stane u taj prostor iznad stola. Osjetim se paralisano, zaboravim da imam tijelo. Nije bilo va\u017eno ko je stariji, ko ima koliko \u0161kole ili novca, ko je gdje putovao. Va\u017eno je bilo ono \u0161to se pri\u010da, kugla iznad stola koju smo svi gradili. \u010covjek od \u0161ezdeset \u0161est godina slu\u0161ao je \u0161ta imaju re\u0107i djeca koja su tek pre\u0161la dvadesetu, do\u017eivljavao ih je ravnopravnim. Djeca su po\u0161tovala njegovu biblioteku, fonoteku, iskustvo, znaju\u0107i da ispred sebe imaju jo\u0161 mnogo stvari koje moraju nau\u010diti. Vino je galvaniziralo kuglu. \u201eUz vino sve fino\u201c, govorio je \u010dika Milan \u010desto.<\/p>\n\n\n\n
Sitni sati su nas \u010desto zaticali u ateljeu, niko nije \u017eelio da ide ku\u0107i, ali smo gledali da stignemo ku\u0107ama prije nego \u0161to svane, da lak\u0161e zaspimo dok je jo\u0161 no\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Kugla se nije javljala prilikom svakog dru\u017eenja u ateljeu. Dovoljan je bio jedan gost \u017eeljan pa\u017enje i dominacije da se sve pokvari i da teme odu u potpuno pogre\u0161nom smjeru. Na primjer Bo\u0161kov prijatelj, \u010dika Matija. On nije \u010desto svra\u0107ao, ali po\u010detkom jula desilo se da je bio tu i u petak i u subotu. Bio je to vikend na op\u0161tem mjestu.<\/p>\n\n\n\n
S druge strane, razgovori sa Veljkom, bratom i Petrom bili su neka vrsta psiholo\u0161kog Counter strike-a u kojem su onemogu\u0107eni snajperi i automati, ratuje se hladnim oru\u017ejem, a dodate su i mine. Puno zamki i nemilih scena.<\/p>\n\n\n\n
Kako god, trenutno sam se uklapao u taj Counter strike i nije mi bilo dosadno, ali sam uskoro primijetio da sam popio previ\u0161e alkohola i da moram na spavanje \u0161to prije. Oti\u0161ao sam pod izgovorom pijanstva. Nisam htio da me neko odveze ku\u0107i. To je bila lo\u0161a odluka, ali u tom momentu mi se \u010dinila logi\u010dnom. Zaustavila me policija. Stao sam i bilo mi je jasno da \u0107u platiti kaznu i privremeno ostati bez voza\u010dke. Nisam ni planirao poku\u0161ati da bilo \u0161ta objasnim.<\/p>\n\n\n\n
\u201eSaobra\u0107ajnu i voza\u010dku, molim Vas.\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201eIzvolite.\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201eDa li ste pili?\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201eJesam.\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201eDavide, kako ti je otac?\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201eDobro je, ne \u017eali se.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Vratio mi je dokumenta i pokazao da mogu da nastavim da vozim.<\/p>\n\n\n\n
\u201eDjeco, ba\u0161 brzo rastete.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Krivo mi je \u0161to ne znam ko me je pustio. Lice nisam dobro vidio, niti sam mogao da zapamtim.<\/p>\n\n\n\n
Igra je odlo\u017eena za jo\u0161 jednu sedmicu. Ispravljanje gre\u0161aka i dalje traje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Petar je sino\u0107 izlagao u Banjaluci. On bi se uvrijedio da nisam do\u0161ao, a to bi mi odgovaralo. Brat je insistirao da do\u0111em pa sam […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":308,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-231","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-price","bwp-masonry-item","bwp-col-3","bwp-post-has-title"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/231","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=231"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/231\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":232,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/231\/revisions\/232"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/308"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=231"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=231"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=231"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}