Milica je pripremila svoj CV i sad misli da i ja to treba da uradim. Pri\u010dali smo o tome ljetos. Ta\u010dnije, ona je pri\u010dala, a ja sam bio saglasan. Ne\u0161to sam i radio na tome, tra\u017eio sam dobar \u0161ablon i preuzeo nekoliko primjera.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Nisi jo\u0161 ni\u0161ta uradio. Ima\u0161 li bar folder u ra\u010dunaru koji se zove ,,moj CV\u201c?<\/p>\n\n\n\n
David: Nemam.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Zna\u010di da nisi ni po\u010deo.<\/p>\n\n\n\n
David: A folder je zna\u010dajan?<\/p>\n\n\n\n
Milica: Svaki veliki projekat po\u010dinje sa otvaranjem odgovaraju\u0107eg foldera na ra\u010dunaru.<\/p>\n\n\n\n
David: Ali ovo nije veliki projekat. Ovo je ne\u0161to \u0161to sjedne\u0161 i uradi\u0161 za jedno poslijepodne.
Milica: I mali projekat isto. I bila su u pravu starija djeca u kom\u0161iluku kada su ti zabranila da po\u010dinje\u0161 re\u010denice sa ,,ali\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Promijenio sam temu namjerno.<\/p>\n\n\n\n
David: Za vikend dolazim ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Koliko ostaje\u0161?<\/p>\n\n\n\n
David: U petak sti\u017eem kasno, osta\u0107u do ponedjeljka.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Da si javio ranije, mogli smo i iza\u0107i. Hajde u subotu do\u0111i do mene preko dana. Ima\u0161 li vremena?<\/p>\n\n\n\n
David: Imam. Ne planiram ni\u0161ta raditi kod ku\u0107e. Ne nosim ra\u010dunar.<\/p>\n\n\n\n
David: Ovaj…. dok sam bio kod ku\u0107e na ljetnoj pauzi, nismo se slagali oko mog kori\u0161tenja ra\u010dunara. Mislim… kad je pro\u0161ao onaj posao u Ministarstvu, radio sam neki sajt tada.<\/p>\n\n\n\n
David: No\u0107u mi je bilo lak\u0161e i ustanem tako oko podne pa mi mama po\u010dne prigovarati kako sam blijed, kako su mi o\u010di crvene, kako nemam normalan bioritam, kako \u0107u imati mi\u0161je rame, kako ovo, ono….<\/p>\n\n\n\n
Milica: A tata?<\/p>\n\n\n\n
David: Ma isto govori. Isto pri\u010daju, \u010dak i u isto vrijeme, samo ona za tri tona vi\u0161e. Valjda se dogovore prethodno. I onda…<\/p>\n\n\n\n
David: Onda im fino ka\u017eem da je to danas jednostavno tako. U poljoprivrednom dru\u0161tvu su ljudi radili te\u017eak posao na suncu, imali crvenu ko\u017eu, ogrebotine, patili od sun\u010danice. Poslije u industrijskom su radili monotone poslove na proizvodnim trakama, stajali cijele dane, \u0161irili vene, radili sa azbestom, udisali razne otrove…. halucinirali tamo po lakirnicama i sve to…, eto danas sjede na ra\u010dunaru i malo ih le\u0111a bole, blijedi su i imaju crvene o\u010di.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Haha… ba\u0161 si se potrudio… kao svako vrijeme nosi neki problem.<\/p>\n\n\n\n
David: Mislim… nisam rekao da do pono\u0107i zavr\u0161im sa sajtom i onda do pet igram Championship manager.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Nisam ni sumnjala. Kretenu. Jesi li dobio odgovor u terci?<\/p>\n\n\n\n
David: Naravno. Da ne lupetam i tako to… da razmislim \u0161ta radim.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Oni se jo\u0161 nadaju u pogledu tebe, roditelji, \u0161ta \u0107e\u0161…<\/p>\n\n\n\n
Milica: Gdje si sad, jesi li to oti\u0161ao?<\/p>\n\n\n\n
David: Ne… Janko mi \u0161alje neke poruke. Ka\u017ee kako je vakcinacija \u0161tetna.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Vakcinacija ljudi?<\/p>\n\n\n\n
David: Da, ka\u017ee da ljude ne bi trebalo vakcinisati.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Otkud mu to?<\/p>\n\n\n\n
David: \u010citao je \u0161ta pi\u0161u neki ozbiljni ljudi… predla\u017ee mi da se u\u010dlanim tamo na sajtu, da podr\u017eim tu ideju.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Predlo\u017ei mu da se u\u010dlanite i kod tvog brata u stranku.<\/p>\n\n\n\n
David: Nisam te pitao nikada, ima\u0161 li ti neko politi\u010dko uvjerenje, jesi li u nekoj stranci odskora?<\/p>\n\n\n\n
Milica: \u0160ta ti misli\u0161?<\/p>\n\n\n\n
David: Pa ne znam, iznenadi\u0161 me \u010desto u posljednje vrijeme.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Predstavljam jednu progresivnu politi\u010dku ideju koja je samo moja i za koju niko ne zna. Ni moja sestra… koja te pozdravlja.<\/p>\n\n\n\n
David: Hvala. Pozdravi je. Nije na poslu? Uspjeli su da je izbace?<\/p>\n\n\n\n
Milica: Ne. Nisu jo\u0161. Javila je da je bolesna. U posljednje vrijeme koristi jedan metod….<\/p>\n\n\n\n
Milica: … zove ujutro \u010dim ustane dok joj je glas jo\u0161 nje\u017ean. Tako da stvarno zvu\u010di bolesno.<\/p>\n\n\n\n
David: Hahaha, genijalno!<\/p>\n\n\n\n
Milica: \u010cita \u0161ta pi\u0161emo. Ka\u017ee da je tako nezrelo igrati tu igricu toliko vremena… toliko godina.<\/p>\n\n\n\n
David: Reci joj da je dugo znam i da je bolje da bude dobra sa mnom. Reci da pamtim kad je prolazila po 4-5 puta pored reda za gorivo \u201891 skockana…. da joj voza\u010di zvi\u017ede. To sam mogao vidjeti sa balkona.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Da, da, ona je bila ve\u0107 djevojka tad, ili skoro djevojka.. Ajoj… sad je ljuta…. hehehhehe ajde dodjem kod tebe u subotu… nemoj ti dolaziti, ne mogu ti garantovati bezbjednost.<\/p>\n\n\n\n
David: Mo\u017ee. Ne\u0107e je pro\u0107i do subote \u010dak?<\/p>\n\n\n\n
Milica: Te\u0161ko.<\/p>\n\n\n\n
David: Uvijek zaboravim da je uvredljiva.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Kad se u tvoj mozak bora utiskuje brzinom kojom rijeka utiskuje dolinu. To je zato \u0161to nema\u0161 normalan bioritam. Hahhah.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Ka\u017ee Ana da mo\u017ee\u0161 do\u0107i u subotu.<\/p>\n\n\n\n
David: Va\u017ei, dolazim. U vezi sa nepotrebnim prigovaranjem za bioritam, sje\u0107a\u0161 se kad je mama gledala neku emisiju o narkomanima i kad sam poslije toga iznosio stvari u gara\u017eu da pomisli kako ih prodajem? To je bilo nekad u tre\u0107em razredu.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Ne, nego \u0107u zaboraviti. Takva glupost se ne mo\u017ee zaboraviti.<\/p>\n\n\n\n
David: Malo mi je bilo \u017eao \u0161to sam tako postupio… mislim… kroz neke godine u\u010dinilo mi se da je bilo pretjerano i malo me grizlo \u0161to im tro\u0161im \u017eivce. Ho\u0107u da ti ka\u017eem, sad mi ba\u0161 drago \u0161to sam ih izbijao.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Ne\u0107u ni da komentari\u0161em. \u010cekaj da smislim o \u010demu se pametnom mo\u017ee s tobom pri\u010dati.<\/p>\n\n\n\n
David: Hajde… ja \u0107u \u010ditati Janka.<\/p>\n\n\n\n
Milica: \u010citati Janka?<\/p>\n\n\n\n
David: Pa da, mislim da se tako mo\u017ee re\u0107i za njegove poruke. Svaka je dio romana.<\/p>\n\n\n\n
David: Evo javlja mi se i ujak. Pisao sam mu da nam dobro ide sa igrom i da \u0107emo mo\u017eda zavr\u0161iti za manje od dva mjeseca. I sad on ka\u017ee da ne\u0107emo za \u0161est. Pitam kako. Ka\u017ee ve\u0107ina posla se uradi za malo vremena. Manjina posla se uradi za mnogo vremena. Namjerno pri\u010da gluposti. Mislim da samo ho\u0107e da me iznervira.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Da, on sigurno misli da je to dobro za tebe. Zna\u0161 njegovu logiku.<\/p>\n\n\n\n
David: Ka\u017ee da je \u0111avo u detaljima.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Ranije je rekao da je \u0111avo lijep.<\/p>\n\n\n\n
David: Onda je ljepota u detaljima.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Ljepota je u oku posmatra\u010da.<\/p>\n\n\n\n
David: Onda je \u0111avo u oku posmatra\u010da.<\/p>\n\n\n\n
Milica: A gdje bi drugo bio?<\/p>\n\n\n\n
\u0106utali smo jedan minut.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Lijepo je vidjeti da si kona\u010dno zabacio konopce duksa preko ramena i po\u010deo da radi\u0161 ne\u0161to. Makar to bila igrica.<\/p>\n\n\n\n
David: Hvala. I samo da ka\u017eem da imam folder za CV, napravio sam prije mjesec dana.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Idem sad. Vidimo se u subotu.<\/p>\n\n\n\n
Milica: Konjino!<\/p>\n\n\n\n
Nakon Mili\u010dinog odlaska vratio sam se u Camp 16, u code igre. Do sada, igra\u010di mogu da naprave zgrade i da iz njih prave vozila i vojnike. Sada treba napraviti da se vozila i vojnici kre\u0107u do ta\u010dke na koju je korisnik kliknuo. To je bio moj zadatak koji sam procijenio da \u0107u zavr\u0161iti do sutra. Par dana nisam skoro ni\u0161ta radio. Ju\u010de sam malo vi\u0161e zagrebao zadatak, vidio sam da ima komplikacija. Danas i no\u0107as \u0107u raditi na tome. Do sada sam nau\u010dio da, bez obzira koliko je problem komplikovan, velika \u0161ansa je da \u0107e se rije\u0161iti do jutra. Jedna no\u0107 je dovoljna za rje\u0161avanje jednog komplikovanog zadatka.<\/p>\n\n\n\n
Igra\u010d mo\u017ee kliknuti na jednog vojnika i nakon toga kliknuti gdje taj vojnik treba da ide. Isto tako, igra\u010d mo\u017ee ozna\u010diti vi\u0161e njih, u tom slu\u010daju ne idu svi u istu ta\u010dku nego se gleda njihova po\u010detna pozicija i na osnovu nje se raspore\u0111uju oko destinacije. Pri tome, treba gledati da li su izme\u0111u prepreke. Mo\u017ee se desiti da ne mogu pro\u0107i tom putanjom ili da dio njih ne mo\u017ee. Onda se kre\u0107u samo do prepreke. Kada smo Jan i ja konstatovali da na\u0161 dio nije komplikovan, nismo ra\u010dunali na sve detalje. Vjerujem da \u0107e do jutra sve to raditi. Koliko god stvari budu beznade\u017ene i komplikovane, do jutra nekako sve profunkcioni\u0161e, a onda \u0107u se samo pitati da li je to moglo da se rije\u0161i na neki bolji na\u010din. Da li je mogu\u0107e da ova moja prva verzija rje\u0161enja nije mogla raditi br\u017ee ili biti lak\u0161a za kasnije promjene, ali vremena za optimizaciju nema, jer prelazimo na naredni problem.<\/p>\n\n\n\n
Jedna no\u0107 postala je jedinica za korak naprijed u igri, rje\u0161avanje jednog od problema koji treba obraditi da bi se igra zavr\u0161ila. To je posljednje \u0161to sam nau\u010dio o pravljenju<\/p>\n\n\n\n
softvera. Te zaklju\u010dke koji su nastajali iz iskustva smo Milica i ja dijelili jo\u0161 od po\u010detka srednje \u0161kole. Stvari koje nigdje ne pi\u0161u. Ovo je bila jedna ne\u0161to manje zna\u010dajna stavka iz tog skupa. Nisam joj pisao o tome jer sam \u010dekao da se vidimo pa da to iskomentari\u0161emo u\u017eivo. \u201eIskomentarisati u\u017eivo\u201c je postala konstrukcija koja se \u010desto ponavlja u posljednje vrijeme, dosta smo pisali jedni drugima koriste\u0107i ra\u010dunar, a neke teme nisu mogle tako da se obrade. Elena je imala najvi\u0161e tema koje se moraju pri\u010dati u\u017eivo, dio njih su i one teme kad je htjela da se \u010duje njen o\u0161tar ton i negodovanje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Milica je pripremila svoj CV i sad misli da i ja to treba da uradim. Pri\u010dali smo o tome ljetos. Ta\u010dnije, ona je pri\u010dala, a […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":271,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-131","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-price","bwp-masonry-item","bwp-col-3","bwp-post-has-title"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/131","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=131"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/131\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":174,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/131\/revisions\/174"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/271"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=131"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=131"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/nolifers.club\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=131"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}